Atelier Gojević
kultno mjesto zagrebačke fotografske scene
Atelier Gojević u samo nekoliko godina djelovanja postao je kultno mjesto zagrebačke fotografske scene. Poznat ne samo po povijesnim fotografskim procesima i umjetničkim projektima već i po nevjerojatno velikom broju portretiranih poznatih osoba iz kulturno umjetničkih krugova hrvatske i svijeta.
Ono što ovaj fotografski atelijer čini jedinstvenim u povijesti hrvatske fotografije je činjenica kako su portretirani dolazili fotografu u atelier. U vrijeme današnjih putujućih fotografa koji poznate osobe fotografiraju na javnim mjestima okidajući rafale fotografija u sekundi, poznate osobe dolazile su u Atelier Gojević provodeći sate kako bi fotograf snimio najčešće jedan jedini portret.
Svojim radom Gojević je uspješno oživio duh vremena malobrojnih ateliera 19. stoljeća. Poput Félix Nadara stvorio je mjesto okupljanja intelektualne elite i umjetnika gdje imena portretiranih najbolje govore o vrijednosti fotografa.
Neka od poznatih imena portretirana u atelijeru Gojević
Rade Šerbedžija, Goran Grgić, Pero Kvrgić, Špiro Guberina, Siniša Popović, Vesna Tominac Matačić, Nenad Bach, Matija Dedić, Hrvoje Rupčić, Ivica Propadalo, Stjepan Jimmy Stanić, Mile Kekin, Neno Belan, Alfi Kabiljo, Dunja Vejzović, Radojka Šverko, Ivan Josip Skender, Mirko Ilić, Dejan Kršić, Nikola Đurek, Marko Golub, Davor Bruketa, Nikola Žinić, Đelo Hadžiselimović, Iva Šulentić, Davor Meštrović, Dražen Ilinčić, Luka Bulić, Kornelija Benyovsky Šoštarić, Nenad Korkut, Slavenka Drakulić, Miro Gavran, Marina Vujčić, Miljenko Jergović, Kristian Novak, Tanja Mravak, Zoran Ferić, Marko Pogačar, Marinko Koščec, Nenad Stipanić, Ivica Prtenjača, Emir Imamović Pirke, Vlado Bulić, Olja Savičević Ivančević, Robert Perišić, Dorta Jagić, Iva Ušćumlić, Sanja Pilić, Pero Kvesić, Marko Gregur, Damir Karakaš, Roman Simić Bodrožić, Karmela Špoljarić, Dimitrije Popović, Zlatan Vehabović, Stjepan Šandrk, Martina Grlić, Fedor Fischer, Ivana Jurić, Stipan Tadić, Tomislav Torjanac, Zdenko Bašić, Manuel Šumberac Duško Šibl, Ivica Propadalo, Krešimir Zimonić, Hrvoje Dumančić, Siniša Labrović, Vladimir Malakhov, Leonard Jakovina, Emi Hariyama… i mnogi drugi
ATELIER GOJEVIĆ
Kroz atelier je prodefiliralo preko stotinu poznatih osoba kulturno umjetničkih krugova iz hrvatske i svijeta.
ATELIER GOJEVIĆ
Kroz atelier je prodefiliralo preko stotinu poznatih osoba kulturno umjetničkih krugova iz hrvatske i svijeta.
Malo ali vrijedno
„Umjetnikov atelier treba biti malen jer mali prostor disciplinira um, a veliki odvlači pažnju.” | Leonardo da Vinci
Atelier - carstvo kreacije
Atelier - umjetnička radionica
Fotografski atelier je radni prostor u kojem se fotografira, razvija i umnožava fotografija. Redovito i izložbeni prostor u kojem fotograf prezentira i prodaje svoje već izrađene umjetničke fotografije.
Što više svjetla i tame
Rani fotografski atelieri sastojali su se od dvije prostorije. Prva u kojoj je bilo važno imati što više svijetla kako bi se skratilo vrijeme eksponiranja i druga, potpuno tamna gdje se fotografija razvijala.
U prvoj se nalazila kamera, stolac, držač za glavu i jednostavna jednobojna tkanina kao pozadina, a u drugoj su se miješale i čuvale kemikalije potrebne za izradu fotografije.
Prostori slave i misterija
Rani fotografski atelieri u početku su bili staklenici ili slikarski atelieri sa staklenim krovom. Tek kasnije grade se s namjerom da budu fotografski atelieri. Iako danas imamo fotografije tih ranih ateliera, tamne komore ostale su velike misterije. Bila su to mjesta kojima posjetioci ateliera nisu imali pristup, mjesta fotografskih tajni i alkemije koje je bilo nemoguće dokumentirati upravo zbog nedostatka svjetla.
Fotografije ranih fotografskih ateliera
Karakteristični rekviziti jednog francuskog ateljea iz 1865. godine su stup, zastor i okrugli stolić. O stolić se pridržava model, u sjedećem ili stojećem položaju. Fotograf snima njegovu punu veličinu, poluveličinu ili poprsje. Ovisno o društvenom rangu modela, pozadini se dodaju daljnji simbolički i slikoviti rekviziti. No dug je bio put do ovako opremljenog ateljea. Davne 1840. Godine prve su mušterije sjedale tik uz prozor i ondje su, izložene najjačem suncu i oblivene znojem, punih nekoliko minuta morale ukočeno mirovati. No zatim je izumljena sprava nazvana pridrživač glave. Bila je to vrsta naslonjača koji se mogao prilagoditi visini zatiljka i koji je, skriven od objektiva, odostaraga učvršćivao tijelo modela. Na taj način su spriječeni neželjeni pokreti koji bi, zbog dugog vremena eksponiranja, mogli zamutiti sliku.
Gisèle Freund | Photography and Society
danas u potpunosti anakroni proces nastanka fotografije
dr. sc. Hrvoje Gržina,
arhivski savjetnik
HRVATSKI
DRŽAVNI ARHIV
Gojevićeve fotografske slike u pravilu, ne računamo li formativno razdoblje i dokumentiranje digitalnom kamerom, polaze od staklene ili metalne ploče na koju je ručno nanesen sloj kolodija, koji senzibilizacijom postaje osjetljiv na djelovanje elektromagnetskoga zračenja. Ulaganjem tako pripremljene ploče u kameru započinje fascinantni, danas u potpunosti anakroni proces nastanka fotografije, tijekom kojega svjetlosni odraz nepomičnoga subjekta kroz nekoliko sekunda kao da urasta u senzibiliziranu površinu. Nakon razvijanja i fiksiranja dobivene fotografske slike, portretirana se osoba po prvi puta suočava s vlastitim odrazom, ali izvrnute skale tonskih vrijednosti. Takva se slika naziva negativom, a kao pozitiv postaje vidljiva tek podložena tamnom pozadinom. Crna poleđina, neophodna kako bi slika bila vidljiva u skali tonova relativno jednakoj zbilji, kod Gojevića funkcionira dvojako – kao integralni dio konačnoga objekta na željeznoj pločici (ferotipija) ili pak kao odvojivi dio, neovisan o staklenoj ploči (ambrotipija).