. Albuminski otisak, koji se naziva i albuminski srebrni otisak, objavio je u siječnju 1847. Louis Désiré Blanquart-Evrard. Riječ je o prvoj komercijalno iskoristivoj metodi proizvodnje fotografskog otiska na papirnoj podlozi s negativa, dominantnom obliku izrade fotografskih pozitiva od 1855. do početka 20. stoljeća, s vrhuncem u razdoblju od 1860. do 1890. godine.
Slani otisak bio je dominantan fotografski postupak na papiru za proizvodnju pozitiva (od negativa) od 1839. do otprilike 1860. godine.
Tehniku slanog papira stvorio je sredinom 1830-ih engleski znanstvenik i izumitelj Henry Fox Talbot. Napravio je ono što je nazvao “osjetljivim papirom” za “fotogenično crtanje” namočivši list papira za pisanje slabom otopinom obične kuhinjske soli (natrijevog klorida), upijajući ga i osušivši, zatim četkajući jednu stranu s jakom otopinom srebrnog nitrata.
Cijanotipiju je otkrio i tako nazvao engleski znanstvenik i astronom Sir John Herschel 1842. godine. Cijanotipija je fotografski proces koji daje sliku cijan plave boje. Herschel ga je namijenjenio isključivo kopiranju bilježaka ili dijagrama, što je i bila i ostala glavna i najraširenija primjena istog. Proces je bio popularan u inženjerskim krugovima do sredine 20. stoljeća. Jeftin i jednostavan, postupak je omogućavao jednostavno umnožavanje i kopiranje velikih tehničkih nacrta. Proces je bio baziran na dvije kemikalije – amonijevom željezo citratu i kalijevom željezo cijanidu.
Radionica „Fotografija 19. st – Mokra ploča kolodija“ u organizaciji Ateliera Gojević i ULUPUH-a namijenjena je svim ljubiteljima fotografije, amaterima i profesionalcima, fotografima, kustosima, kolekcionarima fotografije, osobama koje žele doznati više o ranim danima fotografije i njenom razvoju tijekom povijesti. Svima koji žele dublji uvid u cjelokupan proces ručno izrađene fotografije s konkretnim odgovorima na pitanja o fotografiji prije pojave fotografske industrije.