Moja prijajava za
6. MEĐUNARODNI TRIJENALE AUTOPORTRETA
„Autoportret kao intimni vremeplov“
(trijenalna, žirirana, tematska izložba)
Stvarnost je vrlo teška, zbog toga sam svoj autoportret aplicirao na raznovrsno kamenje koristeći se cijanotipijom, ranim fotografskim procesom izumljenim 1842. godine. Riječ je o procesu izrade unikatnih ručno izrađenih fotografija. Iako je u svijetu scena umjetnika koji se koriste cijanotipijom na papiru vrlo velika, svega je par umjetnika uspješno prenijela fotografije na kamenje. No, u mojoj prirodi je uvijek prisutna potreba da učinim nešto što nitko nije pa sam se odlučio za vrlo ambicioznu ideju, prijenos portreta na više kamenja koje se slažu u svojevrsnu skulpturu ili mozaik. Proces je vrlo težak jer samo neko kamenje je pogodno za to, pa je u procesu bilo daleko više neuspjeha nego li uspjeha, što je dodatno otežalo kreiranje skulpture.
U ovom umjetničkom djelu kamenje i specifična plava boja cijanotipije asocirali su me na nebo i oblake. Oni predstavljaju moje snove, simbolično moju ljubav prema ranim fotografski procesima iz sredine 19. stoljeća. Predstavljaju moju ljubav prema izradi unikatnih, ručno izrađenih fotografija. No, možda zbog godina koje imam, možda zbog užasnih problema vezanih za egzistenciju umjetnika sve mi je teže putovati u mašti, teleportirati se negdje, zavaravati samog sebe. Zato su moji oblaci teški, zato su moji oblaci kamenje, a moj lik se proteže na nekoliko njih, i kao da će se u svakom trenutku raspasti, a moj lik i djelo nestati.
